2.11.11.

Sitnice

Stajao je na trotoaru i čekao da se upali zeleno svetlo za pešake. Neka je jedna linija „zebre“ dugačka dva metra, i neka je široka pola metra. Ako je prečnik novčića od pet dinara dva centimetra, to znači da se na jednu liniju zebre može poređati sto puta dvadeset puta pet... deset hiljada dinara. A ako bi...
Osetio je da mu je neko nešto tutnuo u ruku. Čuo je: „Zasladi se.“ Automatski je prihvatio. Kakav si ti retard! Možda je i bomba, a ti si vrlo ležerno...Spustio je pogled ka šakama. Ne, samo krem bananica. Svejedno, i dalje si retard. Okrenuo se da pogleda ko mu je dao slatkiš. Video je samo plavu kosu vezanu u konjski rep, tamnosivi kaput dug do crnih čizama, koje su se lagano udaljavale.
Svetlo na semaforu se promenilo, i mehanički je zakoračio. Hodao je i gledao celofan po kom se sa unutrašnje strane razmrljala čokolada. Brzo je tutnuo slatkiš u unutrašnji džep jakne. Šta ako se još više rastopi? Premestio ju je u spoljašnji džep. Zašto se uopšte brinem? Zašto mi je ona devojka uopšte dala bananicu? Šta je htela reći onim Zasladi se? Kako je izgledala? Da l’ je lepa? Kolike li joj su grudi? Koji sam moj zurio u pešački? Možda joj se sviđam? Da, naravno, sviđaš joj se - retardu!
Nova misao ga žacnu. Šta ako je bananica ukradena? Jesam li ja saučesnik? Možda da je pojedem i tako uništim dokaze? Trebao bih obrisati otiske sa celofana pre nego ga bacim. A šta ako je ona ludi masovni ubica? I ako je bananica otrovana? Ili je u njoj neki paralitik? Ma, nije moguće da je ubica. Ona je devojka, verovatno mnogo lepa. I što je još verovatnije, misli da sam i ja baš lep, inače mi ne bi dala bananicu. Je l’ tako? Tako je, retardu.
Hodao je ulicom kojom je mnogo puta prošao. Uskoro će novi pešački. Opet, nikada se ne zna. Nastavio je sa razmišljanjima. Da bacim ovo? Ali, to je hrana, a hrana se ne baca. Da je dam nekome? A šta ako je stvarno otrovna, i tako ubijem nekoga? Šta da kažem policiji, neka devojka za koju nisam siguran kako izgleda, dala mi je krem bananicu, a meni bilo žao da je bacim, pa sam slučajno ubio nekoga? Najjadniji izgovor za nečije ubistvo.
Nekoliko stotina metara dalje, vozač automobila vikao je u slušalicu mobilnog telefona: „Slušaj, taj izveštaj mi pošalji u roku od odmah! Ne! Ne zanima me ko ti je juče umro. Čak i da sam ja UMRRR...“
Dakle šta uraditi sa ovom bananicom? Je l’ ovo neki znak ili šta li već? Nije ni primetio kada je zakoračio na pešački. Nešto što treba da rastumačim, pa će mi se otkriti neke tajne univerzuma?
„..ROOOO...!!!“, vozač pusti mobilni, zgrabi volan sa obe ruke, odupirući se o njega i pritisnu papučicu kočnice do kraja.
Da je bilo nekoga u blizini, čuo bi uzaludni vrisak guma dok stružu po asfaltu, tup udarac, i šuškanje celofana krem bananice dok se kotrlja po asfaltu.
Svetlo na semaforu za pešake promeni se na zeleno.