17.1.10.

Istina


Sa radošću, zakoračio je. Tupi zvuk zatvaranja teških, metalnih vrata iza njegovih leđa učinio mu je korake lakšim.
Odležao je dve godine, i to samo za jednu prevaru. Pitao se koliko bi dobio da su uspeli da ga povežu sa ostalim koje je izveo.
Dopešačio je nekoliko kilometara do prvog bara. Želeo je da iskoristi lep oktobarski dan i da maksimalno uživa u slobodi. Bio je iznenađen što su mu vratili novčanik zajedno sa parama. „Izgleda da još ima poštenih ljudi“ pomislio je „Koje budale“. Naručio je nekoliko pića, pričao sa ljudima. Grickao kikiriki. Tek sada je postao svestan koliko su, zapravo, lepe male i obične stvari. Platio je piće barmenu, i uputio se ka kući. Pitao se koliko prašine može da se nakupi za dve godine.
Na putu ka kući, video je bundeve koje su se zlokobno smejale, kosture i veštice kako vise sa grana. Shvatio je da je Noć veštica. Ali mu nije bilo jasno zašto u baru nije bilo nikakvih ukrasa. Brzo je gurnuo tu misao u stranu kada se setio da bi večeras mogao i da zaradi. A ima i odgovarajući kostim. Samo se nadao da ga moljci nisu pojeli. Da, ljudi su večeras tako predusretljivi i razdragani da zaboravljaju na opreznost.
Došao je kući, iščetkao kostim, sručio još nekoliko pića niz grlo i strpao nekoliko žvakaćih guma u usta. Otvorio je fioku, a zatim drvenu kutiju u njoj i uzeo detalj koji će upotpuniti verodostojnost kostima. Izašao je na ulicu.
To veče potresena majka dvoje dece užurbano je prepričavala komšinici šta joj se desilo pre nešto manje od sat vremena. Naime, bila je prilično udaljena, i nije baš najbolje videla šta se desilo, ali je više nego sigurna da je policajac pucao na svog kolegu.
Devetogodišnjak ispred čije kuće se sve desilo tvrdio je policiji da je jedan čika policajac hteo da ga povredi, i da je onda pucao u njegovog tatu.
Policijski izveštaj kaže da je napadač poznat policiji od ranije, i da je tog dana pušten iz zatvora. Ubijeni čovek selio se iz kuće i najverovatniije napuštao državu, zbog činjenice da duguje priličnu svotu novca lokalnim kladioničarima. Pretpostavlja se da je pokušao da baci predmet koji je unosio u kombi na napadača.
Jutro nakon sinoćnjeg zločina, napadač je sedeo u pritvoru i čekao početak suđenja. Pitao se ko je veći idiot, on ili čovek kog je ubio. Prisećao se da je hteo da pita klinca da li je već išao da skuplja slatkiše, da bi znao da li će kuća biti prazna. Klinac je iz čista mira počeo da vrišti. Primetio je promenu svetlosti sa desne strane. Policajac! Pomislio je da su našli nove dokaze protiv njega, i ohrabren alkoholom, potegao pištolj i zapucao u pravcu policajca. Metak je razbio ogledalo koje je dečakov otac pokušavao da unese u kombi, a zatim i njegovu čeonu kost.
U obližnjoj bolnici, dok se spremao da pođe na suđenje i veštači, psihijatar je pomisilo da do sedamnaestog jula ima još devet dana. Izdrzaće on tih devet dana, a onda će dve sedmice odmora iskoristiti da se opusti sa ljubavnicom. Osmehnuo se pri pomisli da će njegova žena misliti da se dosađuje na kongresu...

4 коментара:

  1. Već dugo poznajem Jovana, te manje od njega nisam ni očekivao. Oduševljava me način na koji vodi čitaoca kroz priču... Vodi računa o svakom detalju, pa čak i onom najmanjem, naizgled nepotrebnom. Likovi su mu fantastični. Podržavam ga u potpunosti... Znam ljude koji su ostali bez komentara...

    ОдговориИзбриши
  2. The pen is the tongue of the mind... Volela bih da sam samo na 5 min. u tvom mozgu, da vidim sta se to tamo desava :)
    Posle prvih pet reci slike su pocele da mi se redjaju, kao da gledam film... A neki veliki ljudi kazu da je tako napisano delo istinska umetnost.
    Slazem se sa svime sto je moj kumic Nenad napisao(ako je to on u pitanju, a ja bih rekla da jeste:D)
    Sta da kazem... S nestrpljenjem ocekujem jos prica...

    ОдговориИзбриши
  3. Dakle... Sta reci? Posto te svi hvale, ja sebi uzimam za pravo... Nebitno... Vecina ljudi pise kroz sebe svoja osecanja, iskustva i licne probleme, Jovan to radi na sebi svojstven nacin,on kreira pricu, likove, primorava Vas da stvarate slike pred svojim ocima i yadire duboko ispod povrsine... Ostavlja nedorecenosti, termin "teske lepote" dela i pusta nas da sami stvorimo svoj dozivljaj... Inspirativno...

    ОдговориИзбриши